Svaki živi dan

Koliko god zamršena toliko i makrokozmička, ova zbirka poezije Adama Gianforcara skicira portret ljudskog postojanja u svijetu koji umire u usporenom snimku. Ove pjesme priznaju prostranstvo i kaos kozmosa i života kakvog poznajemo, a da nas pritom ne štede punog tereta naše vlastite uloge u njegovom padu. Gianforcaro nas podsjeća da je svakodnevica - klupko kose u odvodu sudopera - jednako metafizička koliko i svakodnevna. Zbirka koja se suočava s klimatskim promjenama, queer identitetom i svemirom općenito, Svaki živi dan hoda granicom između prokletstva i nade. Više od toga, tjera vas da se zapitate jesu li te stvari uopće toliko različite.