Stojeći usamljeno u uličici

U ponedjeljak ujutro izlaziš na posao i odmah ispustiš kavu u hodniku stana. Loše zakoračiš na stepenicama i zamalo napraviš špagu. Pada kiša, a kišobran ti je u autu koji je na parkiralištu 150 metara dalje. Ljudi istrčavaju ispred tebe dok voziš, udar groma te gotovo doslovno prestraši. Tvoja poslovna značka ne radi, računalo se ne pokreće, kasniš s prijavom i ne znaš to, ali ovo je najbolji dan koji će ti biti.

Zamislite svaku emociju koju osjetite u ovom kratkom vremenu i to su iste emocije koje ćete osjetiti čitajući ovu zbirku poezije. Kad završite s čitanjem, poželjet ćete plakati ili se istuširati kako biste s kože isprali depresivnu žilavost života. Ili ćete možda htjeti plakati pod tušem i oboje se riješiti. Ovo je život i život je poezija, ali definitivno ćete osjetiti mali osjećaj nade kad završite.

Ove riječi su utemeljene u stvarnosti, a ponekad se morate suočiti sa stvarnošću života jer bijeg je samo privremeno rješenje. Vežite se, udahnite i znajte da je sve, čak i sam život, samo privremeno. Taj mali tračak nade u vašim crijevima možda je veličine žara gotovo potrošene cigarete, ali to je sve što vam treba.